Obićno kada sam sam na poslovnom putu, nastojim svesti ritual jedenja “vani” na minimum (fast food, grickalice), no kako sada imam društvo kolege iz firme, logično je (i daleko ugodnije) otići u restoran i jesti neku dobru klopu. Ovom prilikom je to zvučalo kao početak vica; “Ušli Hrvat i Madagaskaranac u libanonski restoran u Casablanci…”

Nije neko postignuće, no nakon pune dvije godine ničega, evo još jedne posjećene zemlje (odnosno, jedne zemlje u kojoj trenutnoi boravim)

Not that Long Island though. It’s a Dugi Otok (aka Long Island) in Croatia.Ali naravno, ne onog Long Islanda. Radi se o našem, domaćem Dugom Otoku

Iskreno rečeno, kontrasti su sveprisutni u svakom iole većem gradu. Nove zgrade od  stakla i čelika izgrađene pored starih kuća, poslovnjaci u skupim odijelima na ulici prolaze pored beskućnika – primjera ima koliko hoćeš. Što se tiče opće kvalitete života u Europi, čini mi se da opada nekako postepeno kako se udaljavaš od centra grada. […]

Iskreno, kod kuće, odlazak na tržnicu nije baš nešto što prakticiram ako mogu izbjeći. Obično ćete me naći, ako ne u krevetu a onda bar u obližnjoj birtiji na kavi dok bolja polovica obavlja nabavku. Znam nemali broj ljudi kojima je to poseban užitak, gotovo ritual, koji guštaju sav taj moving i razgovore s kumicama. […]

Dakle, scenario je ovakav: putuješ na drugi kontinent, u zemlju u kojoj nisi nikad bio a koja je toliko drugačija od svega što si do tada vidio da želiš vidjeti, doznati i ovjekovječiti što je više moguće. Neki ljudi koji te poznaju, žale te zbog toga, drugi ti pak zavide, no svi se slažu da […]