Moj idući posao – Turistički vodič

Malta_flag

Moto će biti: “Dovest ćemo vas do cilja – pod svaku cijenu”

Dok sam bio na Malti jedan dan nakon posla sam odlučio skočiti do St. Julian’s zaljeva no nije mi se dalo istraživati na koji bus trebam sjesti itd. pa nije bilo druge nego prošetati do tamo iako je bilo užasno vruće i sparno.

Route_0

Ići uz obalu bi bilo predugo pa sam konzultirajući kartu odabrao najkraću rutu.

Simple walking route

Uzbrdo pa malo u desno i onda otro lijevo. Ukupno, oko 1 km.

To ne može biti posebno teško, zar ne?

Pa pogledajmo.

Lagana šetnja

Zelena linija je moje stvarno kretanje

U ovom trenutku sam imao osjećaj da sam na samom početku trebao skrenuti desno (žuta linija) te da sada moram korigirati svoju rutu

Pa sam korigirao boga u njoj

Gurao sam i dalje iako nisam imao baš dobar osjećaj (u svoju obranu, sada sam već bio u bunilu od vrućine)

I...gurao i dalje sve dok se nisam našao u slijepoj ulici, samo s autoputom ispred sebe.

Totalno crknut i frustriran, odlučio sam se vratiti natrag s tim da hodam samo nizbrdo pa šta bude, pretpostavljajući da ću se vratiti odakle sam i došao. Narančasta linija i točka označavaju gdje sam mislio da jesam nakon nekog vremena a zelena linija i točka, gdje sam zaista završio.

Možete zamisliti moje iznenađenje kad sam vidio da sam, pokušavajući se vratiti od kuda sam krenuo, stigao tamo kuda sam originalno i namjerio. Zanemarujući malu obilaznicu kojom sam išao, sve je zapravo išlo vrlo glatko :)

Da, znam.

Glup sam.

Vikend u Bijeloj Kući

IMG_5198_crop2_fix_m

Ne, ne u toj Bijeloj Kući.

Nije me bilo u Casablanci eto, već skoro dvije godine.

Ne mogu reći da mi je posebno falilo iako mi je grad OK, no posao – ne baš. Nisam veliki fan generaliziranja po nacionalnoj osnovi (te ovi su glupi, te ovi su ružni, te ovi nemaju smisla za humor,…) no moja se iskustva što se posla tiče poklapaju sa uvriježenim stereotipima za ovaj dio svijeta.

Jednostavno rečeno, kad govorimo o poslu, sve ono što (opet na temelju stereotipa) recimo švicarci jesu, ovdašnja raja nije. Ja sam među zadnjima čija će slika završiti u enciklopediji uz termin “vrijedan” no ovdašnja ekipa čak i mene može dovesti do ludila.

No vratimo se na pozitivne stvari. Klima je sjajna, cijene su negdje u rangu Zagreba (što je za lokalce koji imaju skoro upola manju prosječnu plaću od nas dosta nezgodno), kafića koliko hoćeš (vrrrrlo bitna stavka na mojim putovanjima), grad je moderan ali ako se malo zagrebe po površini ima dovoljno lokalnih specifičnosti u smislu načina života, arhitekture, hrane i sl. da bi čovjek osjetio da se ipak nalazi na drugom kontinentu i u vrlo razlićitoj kulturi što sve skupa čini puno zanimljivijim.

No, kako sam ovdje već proveo podosta vremena, više ili manje sam obišao što me je zanimalo tako da sam se ovaj vikend našao u nezgodnoj situaciji da:

– nemam toliko posla da moram raditi

– vrijeme je fenomenalno za naš pojam sredine 10. mjeseca (iako, sasvim neuobičajeno, slično je vrijeme i u Zagrebu)

– nemam nikakvu ideju šta bih radio

Continue reading