Iskreno rečeno, kontrasti su sveprisutni u svakom iole većem gradu. Nove zgrade od  stakla i čelika izgrađene pored starih kuća, poslovnjaci u skupim odijelima na ulici prolaze pored beskućnika – primjera ima koliko hoćeš.

Što se tiče opće kvalitete života u Europi, čini mi se da opada nekako postepeno kako se udaljavaš od centra grada. Za razliku od toga, u SAD pa i Kanadi, uvijek me fasciniralo da s jedne strane ulice može biti ušminkani centar grada sa skupim dućanima i restoranima, no samo prešavši na drugu stranu ulice, možeš se naći u kvartu napuštenih i poluraspadnutih kuća, pijanih i/ili nadrogiranih likova i generalnog osjećaja siromaštva, jada i opasnosti.

Po onome što sam do sada vidio, Akra je još ekstremnija. Tu je sve skoro neprimjetno ispremiješano tako da na primjer, pored novog hotela s krasnom terasom restorana, nije neobično imati otvoreni jarak s “kanalizacijom”. No, za razliku od recimo primjera iz SAD, gdje su gore spomenuti rastureni kvartovi nekoć vjerojatno bili OK no propali s vremenom, ovdje taj miks doživljavam nekako pozitivnije jer mi se čini da su sve te “loše” (navodnici jer, mora se priznati, sve to gledam kroz zapadnjačku vizuru) stvari ostatak prošlosti te da se stvari zapravo kreću na bolje.

No, tumačili to ovako ili onako, kontrasti su zaista ogromni.

Obje gornje fotografije slikane s u razmaku od možda minutu-dvije minute hoda.