Prvi je tjedan u Luksemburgu iza mene i što reći?
Činjenično stanje uglavnom više-manje potvrđuje mišljenje s kojim sam došao:

– Luksemburg je malen – dobro, tu baš i nije bilo mjesta za neko iznenađenje

– Luksemburg je skup – zapravo ni ovo nije neka posebna novost. Mislim da je većina zapadne Europe malo blesavo skupa no nakon onoliko vremena u Danskoj, malo me što može posebno iznenaditi. Istina je zapravo da su cijene zapravo prilično šarene. Npr. McDonalds je otprilike duplo skuplji nego u Hrvatskoj no zato postoji jeftinija a mozda i bolja varijanta burgera koja je “svega” 80% skuplja. Kava je skuplja ali ne onoliko koliko bi se očekivalo. Obični espresso vulgaris će vas koštati oko 10 kuna što nije puno više od poznatijeg kafića u centru Zagreba. Ako pak uzmete dupli espresso kao što to ja obično činim, stvari se praktički izjednače s Zagrebom. Naime, kod nas je dupla kava = kava x 2. Na zapadu je dupla kava otprilike kava x 1,5 ili manje.

To naravno ako se ne nađete u kafkijanskoj situaciji kao ja prije nekoliko dana:

U obližnjem sam kafiću par dana za redom uzimao duplu kavu za van i ta me je priča koštala 2 eura. S obzirom da sam u nedjelju planirao raditi u hotelu a i nije mi se dalo sprešetavati po vani cijeli dan, prije nešto ranijeg povratka u sobu, htio sam si uzeti trostruku kavu. Računao sam da bi me ta prica trebala kostati maksimum 3,5 eura s obzirom da je dupla kava 2 eura, pa jos jedan ekstra shot po punoj cijeni od eura i pol, i to je to.

Držeći nonšalantno 4 eura u ruci dođem na kasu a tamo me curka opali s racunom od 4,5 eura! Molim?!? Pa otkud sad to? Pa, veli mi ona, to je 3 espressa a jedan je 1,5 euro i voila. Hmmmm…. Krenem ja njoj objašnjavati svoju računicu koju sam gore naveo ali ne da se ona. Tako kaže šef. I dalje ja ne odustajem i velim, da sam uzeo 2 duple kave to bi me koštalo 4 eura a ovako me 3 koštaju vise od toga. Žao mi je, veli ona, tako kaže šef.

Naravno, truba kakva jesam, brundajući i gunđajući izvukao sam još pol eura i otišao sa svojom dragocjenom kavom. Tek mi je kad sam izašao van palo na pamet da sam trebao odustati od cijele te priče pa neka si sami popiju tu kavu.

Što se ostalih cijena tiče, generalno, hrana po restoranima je bezobrazno skupa a tehnika je apsurdno skupa (bio sam jalo zadovoljan kad sam vidio da su Canonovi objektivi u dućanu dobrano skuplji čak i od Hrvatske koja je sama po sebi izuzetno skupa na tom području).

– Luksemburg je dosadan – to valjda ima veze i s veličinom ali i s mentalitetom. Mozda se u nekakvim klubovima čuda događaju ali ako ja na ulici u 9 navečer vidim 10 ljudi od kojih su 9 nekakvi sumnjivi doseljenici – mjesto je dosadno. Najveći moving sam vidio naravno za vikend kad su svi krenuli u shopping a i bio je krasan dan, te jednu večer kad smo na glavnom trgu sjeli nešto pojesti u jednom od X restorana razbacanih unaokolo dok je na velikoj pozornici nekakva perverzija u vidu limenog orkestra s dodacima električnih gitara svirala rock klasike. I to je to. Gotova priča.

Da se kratko vratim na shopping. Nemate pastu za zube a prošlo je 7 popodne – sretno. Ostali bez cigareta iza 8 navecer – pravi čas za pocetak odvikavanja. Hoćete kupiti nekakve sitne poklone nakon 6 popodne – ni u ludilu.

Generalno dućani NE RADE iza 6 sati. Ima jedan dućan sa špecerajom na željezničkom kolodvoru koji radi do 8 i što se centra grada tiče, to je to.

No, da ne bi sve bio samo jad i čemer, grad je (bar širi centar, uključivši srećom i moj hotel) pokriven besplatnim wirelessom pa zahvaljujući tome ne moram plaćati abnormalnu tarifu po kojoj ga drapaju tu u hotelu