Danas sam, kao i svaki od protekla 3 mjeseca u ovo doba, letio za Luxemburg (vjerojatno zadnja posjeta ako stvari ostanu kako je dogovoreno).
Kako se opasno bliže praznici a moja zaliha alkohola se opasno stanjila (vjerovali ili ne, dobrim dijelom zato što se nekim stvarima kemijski sastav sumnjivo promijenio pa iako tehnički možda rok trajanja nije istekao, nije baš nešto sto bih ponudio gostima) s obzirom da su cijene daleko povoljnije od europskih, na zagrebačkom aerodromu sam kupio jedan Jeger i pola litre votke.
Tek kasnije mi je sinulo da letim preko Frankfurta koji mi je i inače bolna točka iz mnogih razloga, a posebno zato sto su mi prije koju godinu odrapili masnu kaznu zato sto sam imao dvije šteke cigareta i to u tranzitu. Kako mislim da je dozvoljena jedna litra žestice već sam se vidio kako opet plaćam porez na budale.
I dođem ja lijepo u Frankfurt, prođem sve one katakombe i nađem se na rentgenu. S druge me strane naravno dočeka organ i pregleda vrećicu u kojoj je pak ona zapečaćena vrećica s cugom i veli, otkud? Ja velim iz Zagreba a on “Aha, Kroatien”. I veli mi da uzmem stvari i idem s njim.
Ja vec počeo računati koliko gajbi cuge bih mogao kupiti u običnom dućanu za ono za što će me sad oderati. Malo dalje, otvori on neka vrata a tamo nekakav stroj, kao poveća kopirka. No, umjesto da izvadi papire i počne mi pisati račun za kaznu, on uzme nakakav štapić i počne strugati po mojoj jakni. Kad je nastrugao što je mislio, ode s tim do stroja, tamo nešto provjeri, vrati se opet s drugim štapićem, postruže mi ruksak, opet do stroja, okrene se i veli, hvala, mozete ići.
Naravno da me klala znatiželja pa sam ga morao pitati što je predstavljao ovaj igrokaz a on veli da je to testiranje na eksplozive!
Fakat moram poraditi na svom imageu. Iako sam se lijepo pristojno obrijao, bio sam “u civilki” jer nisam po dolasku morao ići u ured (znači, obučen kao prosječna skitnica) a vjerojatno nije pomoglo ni to što sam imao jutarnji let pa sam shodno tome malo odkunjao na letu iz Zagreba (zapravo prespavao sve od trenutka kad sam sjeo u avion pa do slijetanja) te sam u konačnici vjerojatno odavao dojam očajnika koji nema što izgubiti.
No izgleda da je najgore od svega to što sam dosao iz Kroatien.
