Dakle, jučer smo definitivno popušili foru s našim izletom no zaključili smo da je to bila samo strateška pogreška i odlučili da bi danas mogli otići na još jedan izlet no ovaj put u vlastitom aranžmanu. Kopajući po raznim lecima na busnom kolodvoru vidjeli smo da ima redovna linija za Belfast za jeftinih 20 EUR.
Prvo, priznanje neznanja: kada netko spomene Belfast, asocijacije su IRA, konflikt, bombe i sl. Vjerujem da je to tipičan stav nekoga tko preleti naslove u novinama a da ne obrati previše pažnje na detalje, i u principu je to vrlo lijen i na kraju krajeva glup pogled na stvari. Lako mi je to prepoznati i priznati jer iako dobrih 15-ak godina nakon rata u Hrvatskoj, još uvijek naiđem na inače pametne i obrazovane ljude iz Europe koji me pitaju “Kakva je situacija sad u Hrvatskoj?” što zapravo znači “Da li se još uvijek ubijate tamo? Da li se usudiš izaći iz kuće?” Dakle da, iako sam znao da je konflikt (ili “Problemi” kako to tamo nazivaju) u Sjevernoj Irskoj priveden kraju prije nekoliko godina, nisam bio potpuno siguran što mogu očekivati od Belfasta. Definitvno nisam očekivao nikakve sukobe, no nisam očekivao ni ono što smo tamo našli.
A, nakon ugodne 2,5 satne vožnje, našli smo se u prekrasnom Belfastu a idealno, sunčano vrijeme samo je pojačalo taj dojam. U tih kratkih sedam sati koliko smo tamo bili, ispalo je da je Belfast lijep, živahan i gostoljubiv grad. Naravno da se za tako kratko vrijeme ne može istražiti niti jedan ozbiljan grad tako da nismo imali nekakve konkretne planove za razgledavanje.
S jednom iznimkom.
Zaista sam želio pogledati čuvene murale, većina od kojih zapravo nema nikakve veze s politikom. No, zbog kratkog vremena koje smo imali na raspolaganju, odšetali smo se u Shankill Road, kvart Lojalista u zapadnom Belfastu. Već za nekoliko minuta šetnje od centra grada počeli smo viđati gomile britanskih zastava na sve strane. Ako ste ikad bili u nekom manjem gradiću u Britaniji ili čak u nekom od predgrađa Londona, onda znate kako Shankill Road izgleda. Uz cestu su nanizane privatne kuće i razni dućani a s obzirom da je bilo rano popodne i da je bio krasan sunčan dan, ulice su bile pune ljudi u normalnoj dnevnoj rutini. Sasvim standardno i ugodno.
Ono što je cijelu atmosferu meni činilo posebnom je opći osjećaj, ne znam koja bi bila prava riječ za to, možda posvećenosti. Sve je prekriveno britanskim zastavama a famozni murali su prilično intenzivni. ÄŚini se da su ili posvećeni ljudima poginulim u konfliktima ili ovoj ili onoj (para?)militarističkoj jedinici. Usporedivši to sa situacijom u Hrvatskoj gdje je nakon rata tendencija bila ka smanjivanju tenzija i neizražavanju bijesa i ogorčenostiprošlim događajima, ovdje se činilo da je, iako je mirovni sporazum poodavno potpisan, antagonizam živ i zdrav te da se nema namjere odustati od toga.
Iskreno, većinu vremena pomalo sam se brinuo da će nam netko prići i ljutit se što njihovu borbu i patnju tretiramo kao turističku atrakciju. No, ništa se takvog nije dogodilo a mi smo se zaputili cestom koja povezuje Shankill Road s Falls Roadom koji je srce Republikanskog kvarta. Tim smo putem naisli na ogromnu metalnu barijeru (zid) s velikim otvorenim vratima koja se navodno zatvara kad izbiju napetosti.
Na Falls Roadu stvari nisu bile tako očite kao na Shankillu, najvjerojatnije zato što smo na njega izašli “prenisko”, tj. da bismo došli u središte zbivanja trebalo je krenuti dalje od centra no za to nismo baš imali vremena. No, i tu je bilo nekih murala koje sam slikao nakon čega smo se zaputili natrag u centar.
Kako smo već ogladnili, tamo smo smazali nešto što se zove Ulster Fry što je ličilo na engleski doručak a to znači puno masnih kobasica, palačinki, jaja i još kojekakvih drugih sastojaka čiji je zajednički nazivnik da savršeno začepljuje krvne žile. Bilo je izvrsno 🙂
Kako nismo imali još puno vremena na raspolaganju, izdaleka smo bacili pogled na žute kranove u starom brodogradilištu gdje je sagrađen Titanic (sjajna mi je bila majca s natpisom “Bio je u redu dok je bio u Belfastu”), popili kavu i napisali razglednice (koje smo na kraju poslali iz Dublina jer nismo naći marke) te se zaputili natrag na autobusni kolodvor.
