Bla Bla Bla

Nakon 10 dana jurcanja po aerodromima, hotelima i kojekakvim pustopoljinama, vratismo se napokon doma. Sve u svemu bilo je zabavno, naporno i, kao i obično, prekratko.

Hard diskovi su pretrpani fotografijama i filmićima pa će trebati vremena da se sve to isfiltrira (gomila smeća) i posloži pa ćemo staviti to negdje na web da vidite bar neke zgodne stvari sa ruba Europe (na moju i sramotu mojih nastavnika zemljopisa, tek sad sam primjetio koliko je Island bliže recimo Grenlandu nego kontinentalnoj Europi).

Vratili smo se danas u Reykjavik nakon punog kruga od 3000 km. Sutra za Kopenhagen i onda doma

Dakle, pristup internetu je “proradio”. Hotelski lanac u čijim

hotelima odsjedamo ima besplatni WiFi tako da bar do povratka u Reykjavik, stvar bi trebala funkcionirati.
Danas smo imali malo više sreće s vremenom pa nam je “samo” povremeno padala kiša no uglavnom smo izbjegli maglu koja nas je jučer tako unakazila.

Krenuli smo iz Eligsstadira, pa preko komada dosadne ceste bez naselja i nekih posebnih atrakcija, do 30 km kaldrme koja vodi do navodno najsnažnijeg vodopada u Europi, Dettifossa. Nakon toga smo produžili po kaldrmi do normalne ceste i njome do Husavika na sjevernoj obali, koji je inače glavni hub za promatranje kitova, za što mi naravno nismo imali vremena.
Potom smo se zaputili na Myvatn jezero koje je krasno no mene su puno više fascinirali nekakvi gejziri u blizini tako da, s obzirom da je bilo ultra oblačno pa se smrknulo bitno ranije no što bi trebalo, od jezera nismo baš puno vidjeli. Najbolji su prizori zapravo bili kad smo krenuli dalje pa sam malo glavinjao sa stativom i fotoaparatom ne bih li ulovio štogod preostalog svjetla.

Nakon nešto više od sat vremena vožnje, opet slomljeni od umora, stigli smo u Akureyri, drugi najveći grad na Islandu.

Sutra idemo prema Westfjords na cijem bi početku trebali i spavati.

Samo da vrijeme posluži pa da nas poštedi magle i ako je moguce, kiše.

Iako donekle očekivano, doći do interneta na Islandu i nije baš jednostavno.
Nije toliko ni važno jer kad stignemo navečer do hotela obično smo totalno iscrpljeni tako da Branka obično zaspi u roku par minuta po ulasku u sobu dok ja, iako potpuno spreman ići njenim stopama, još se mrcvarim prebacivanjem fotografija od toga dana na hard diskove, a to zna potrajati. Jednu sam večer zakunjao nalakćen na stol i skoro tresnuo glavom o isti kad mi je skliznuo lakat, a drugu sam zakunjao sjedeći i držeći naočale u ruci, tako da su pale na pod, no srećom bez posljedica.

Što se prvog dana van Reykjavika tiče, bilo je fora jer smo obišli Golden Circle koji obuhvaća što gejzire, što vodopade, što koješta no naužili smo se vjetra kao rijetko kada.

Drugi pak dan smo se malo vozali off-road pokušavajući stići do nekog zabačenog predjela, samo da bi se nakon 15-ak kiometara drndanja morali vratiti jer se ja nisam usudio ići autom preko rječice.

Uz to pogledali smo i popeli se na neke slapove, opet se naužili vjetra u Viku prilikom šetnje po plaži s crnim pijeskom, te uživali slikajući ledenjake na rijeci pod punim mjesecom.

Danas je bio koma dan jer smo više od pola dana proveli u ultra-gustoj i neposustajućoj magli. Nevjrojatno fustrirajuće.

Sutra imamo za obići Myvatn jezero a osim toga, sve ovisi koliko ćemo vremena imati. Jedna od varijanti je dovući se to arktičkog kruga no bojim se da neće biti vremena.

A sada, na prebacivanje fotografija 🙂

Nakon dolaska u Kopenhagen smjestili smo se u nas hotelčić i zapalili van u šetnju koja je potrajala do 10-ak navečer i kulminirala padanjem u krevet u stanju totalne crknutosti. Hotel je inače vrlo ekonomičan te iako zapavo ima sve sto đaku treba, sve je to stiješnjeno u nevjerojatno malenu sobu.

Današnji je dan započeo ustajanjem u 5 (slovima:PET) ujutro. Komentar je nepotreban. Zahvaljujući točnom voznom redu vlakova u Danskoj i tome što se prilično dobroj snalazim u Kopenhagenu, do aerodroma smo stigli začas a zahvaljujući Frequent Flyer kartici (ne, Star Alliance mi ništa ne plaća za reklamu ali vjerujte, sjajno je napraviti check-in za 2 minute umjesto za sat vremena) ostalo nam je jos dovoljno vremena da u miru popijemo kavu. 

Dok je Branka provela 3-satni let uglavnom gledajući neki film i čitajući brošure, ja sam, istreniran kroz godine vucaranja po avionima, to sve uredno prespavao.

Na naše veselje, aerodromski autobus nas je dofurao pred vrata hotela koji se pokazao boljim no što sam ocekivao, no s obzirom na cijenu, i treba tako biti.

Kao i obično, ostavili smo stvari i išli u razgledavanje. Što se samog grada tiče, tko god vam pokuša prodati priču o Reykjaviku kao super-duper gradu – laže. Naravno da je fora vidjeti nešto skroz novo ali to je malo veće selo od kojeg je dobar dio prilično neatraktivan. Temperatura od svojih 12-ak stupnjeva i konstantni vjetar nisu pomogli (baš sam si mislio sto si moje tijelo misli nakon što je prije 48 sati “uživalo” u 30+ stupnjeva u Zagrebu).

Tijekom dana smo pojeli jednu od najgorih pizza ikada, što zato što je sva plivala u ulju a što zahvaljujući tome što smo odabrali Blue Cheese koji se pokazao kao vrlo ogavno rješenje za oboje (još ga osjećam u želucu).

Sada je eto nešto iza 9 navečer, Branka je zakunjala a ni ne zna da ću ju svaki čas probuditi i istjerati van na vjetar jer nam valja iskusiti noćni život Reykjavika vikendom koji navodno može biti dosta zanimljiv (ključne riječi su: plavuše, alkohol, promiskuitet). To sve naravno iz čiste akademske radoznalosti 🙂

Ujutro opet rano ustajanje, podizanje auta i na put. Ideja je obići tzv. Golden circle

I eto, krenusmo mi na Island. Prilično smo krepani jer smo se morali rano dići kao i prethodnog dana, a s obzirom da imamo rupčagu od 3 sata tu na bečkom aerodromu, do kraja dana ćemo biti totalne crkotine.

Put je poceo stresom, jer smo na Pleso stigli dosta kasno da bi tamo našli gazilion ljudi u redu za check-in. Srećom, uspio sam Branku prošvercati na check-in za business klasu (jos jednom, hvala hvala na Frequent Flyer statusu), no to nas je samo odvelo do jednako dugačkog i sporog reda na pasoškoj i security kontroli. Čudo jedno kako su neorganizirani a jos je veće čudo otkud tolika guzva u četvrtak. Jasno mi je da je sezona godišnjih ali tko leti u četvrtak?.

Sad se pije kavica u Beču i onda nastavljamo za moj home away from home – Kopenhagen