Odmah nakon što sam uslikao ovog Hummera, čuo sam da netko viče za mnom.

Nakon bezuspješnog ignoriranja okrenem se i vidim mladog frajera možda 20-ak metara od mene kako stoji iza nekakvog zidića i pita, i to ne na naljubazniji način, zašto sam slikao auto. Ja kao smiren, odgovorim da je auto fora i da mi se činilo zgodno da ga ovjekovječim. S obzirom da ga nisam baš najbolje mogao razumjeti, suprotno zdravom razumu, vratim se par koraka natrag prema njemu, no ostavljajući nekih pet metara i zidić među nama. I dalje on nastavi kako ne bi smio slikati i da bi trebao obrisati fotku s fotoaparata. Kako baš nisam bio raspoložen za svađu (a nisam bio ni u poziciji s obzirom da je ulica bila prilično pusta ako se izuzmemo on, ja i nekoliko njegovih frendova u pozadini koji, istina, nisu bili uključeni u razgovor), rekoh OK, obrisat ću fotografiju. No uto, on se počne smijati i veli da se samo zafrkava te da nema problema. Rukovali smo se (ovdje se svi stalno rukuju), porazgovarali još par minuta a onda sam se zaputio dalje svojim putem, misleći kako će moj dojam o ljudima u Gani kao vrlo prijateljski nastrojenim ostati netaknut.

Samo sam si dodao napomenu da su uz to i veliki zafrkanti.