Ja imam najmanjeg!

adminNo Comments

Blizi se proljee, prirod se budi, metbolizam se ubrzava (pa ce valjda i koja kila pasti s trbuha koji je nkako…natekao prkozime), pa su tako i mene pocei svrbiti prsti da nabavim kakav novi gadget tj. nekakvu spraviu sumnjivog stupnja korisnosti.
Nije bitno, glavno da se steka u struju 🙂
Vec neko vrijeme smisljam kako da se dokopam nvog fotoaparata i zasad mi bas ne polazi za rukom. Cijene u domovini su nenormalne a jedina putovvanja ovih dana su na bliski istok gdje, iako sam vec u par navrata bio vrlo blizu, nikako da se odlucim na kupnju.
U tom teskom trenutku aidjoh tako na nesto sto se zove “eee”. Kome takvo sto ne bi upalo u oci? Za one koiji ne znaju, a takvih bi, ako ne grijesim, trebao biti ogroman broj, radi se o relativno novoj “napravi” od Asusa koja izgleda ne spada ni u jednu trenutno poznatu kategoriju gadgeterije. Naie, velicinom i masom spada negdje izmedju mobitela/PDA-a i ultraportable notebooka (znate one male sexy sprae nerijetko malo manje od A4 formata i zanemarive mase koj raznorazni sminkeri navlace po svijetu pa mkar samo na njima igrali Tetris).
Dkle, ovva je stvar npr. vise no upola manja od mog 14″ laptopa kojeg koristim na poslu i skoro 3 puta laksa.
Naravno da sve ima svoju cijenu pa tako ekran ima za PDA monstruyno velik a za prosjecan laptop smijesno malen 7″ ekran (otprilike 15×9 cm sto bi odgovaralo velicini prosjecne kuverte). Uz to, zakoni fizike nalazu da na takvu stvarcicu nije izvedivo ugurati tastaturu cak ni priblizno normalne velicine. To je ujedno i jedan od razloga ovog posta: htio sam vidjeti kako ce biti pisati na tome nesto duze od www.midgetporn.com (ako mi vjerujete, to sam sad izmislio, no kako mi vrag nije daomira, projerio sam i – naravn da takav sajt postoji). Uvjet je da ne editiram nikakve typo greske. Za sada mogu reci da, kako i inace nisam bas najbrza teta tipkacica, tvar ide malo sporije nego inace no nista dramaticno. Sto se pak tice fuavanja tipaka, to mi se i inace dosta dogadja no tu je problem ipak bitno izrazeniji, no s druge strane, vjerujem da je tu u pitanju i vnavika, tako da bi vjerojatno nako nekog vremena koristenja ovakve tastature rezultati bili ipak nesto bolji.
E sd, zasto sam to uopce kupio?

Continue reading →

Samoubojstvo iz zasjede

adminNo Comments

ukraine

Zapravo, nije bas tako dramaticno, no ako potraje, moglo bi postati.
Naime, kako je mnostvo stvari u mom krasnom hotelu u Kijevu prilicno rastureno i dotrajalo, cini se da je kvaka na vratima izmedju “dnevne” i “spavace” sobe upravo dala sve od sebe.vrata1

Rezultat toga je:
a) ne mogu otvoriti vrata iza kojih se krije krevet
b) kao posljedica toga ne mogu ni u kupaonu/WC jer je jedini ulaz iz, pogadjate, spavace sobe

Dobre su vijesti da:
a) laptop je sa mnom u dnevnoj sobi
b) televizor je u dnevnoj sobi
vrata2 c) iz dnevne sobe se moze izaci na hodnik pa time i van hotela

Lose su pak vijesti da:
a) uskoro bih morao skociti do…je li…WC-a
b) na recepciji su mi obecali da ce nekoga poslati prije 2 sata, a blizi se ponoc

UPDATE:
Kako nitko nije dolazio u pomoc, a meni je vec bila gadna frka sto se WC-a tice, proradila je kreativnost i uz pomocu dvije zlicice za kavu sam uspio povuci dio kvake s druge strane vrata toliko da ju sa svoje strane mogu okrenuti i voila! – vrata su otvorena.

Zakljucak:
a) fizioloske potrebe su sjajan motivator
b) ukrajinska usluzna djelatnost je za k….

Petkom uvecer … ne idem u disko

adminNo Comments

ukraine.GIF

Ponekad (zapravo, vrlo cesto) se zalomi da preko vikenda ostanem u ovom ili onom gradu, vec prema tome kuda me vrag taj put odnio. Obicno to znaci kraj tjedna u kojem sam se 5 dana za redom morao ustati prije osam ujutro, sto je za vecinu ljudi sasvim normalno ako ne i pomalo “kasnjikavo”, no u mom svemiru je to praskozorje (sto ovih dana u sijecnju doista i jest). To takodjer znaci i da pred sobom imam 2 dana za uhvatiti zaostatke na poslu (kojih uvijek ima), a s druge strane i da imam dva dana za posvemasnje ljencarenje. Hmmm, kakva dilema.

Uglavnom to zavrsava stresom kao posljedice konflikta teske lijenosti koja naprosto vuce van u setnju, ispijanje kava, kliketanjeclipboard01.jpg fotoaparatom i slicno, te griznje savjesti sto “opet nisam nista/dovoljno” radio.

Petak navecer je obicno vrijeme kada, umjesto da odem spavati u neko razumno vrijeme te time si oslobodim veci dio subote za odmor ili posao, ja krenem bjesomucno gledati telku, surfati ili vec raditi nesto sasvim neproduktivno (zato tu imam fotku spustanja svemiraca u Kijevu) prilikom cega niti se sto korisnog napravi niti se covjek moze posteno odmoriti. Tako je eto i ovaj petak, odnosno subota u 2 ujutro.

U subotu (onu “pravu”, dnevnu) cu se vjerojatno prekasno probuditi i mozda uz malo srece stici na zadnje trenutke dorucka, da bih onda jos kratko vrijeme teturao po sobi pokusavajuci doci k sebi te smisliti sto dalje raditi. Onda cu najvrlovjerojatnije otici van, naci neko dobro mjesto za popiti kavu i procitati novine. S obzirom na nedostupnost hrvatskih dnevnih novna u Kijevu, zadovoljit cu se s Time-om i Newsweek-om koji su mi uvijek gust za procitati, a posebno sada kad se pomalo zahuktavaju americki predizbori. Jos malo lunjanja, pa treba smisliti nesto za pojesti. To ce se po svoj prilici svesti na neki burger/pizzu/neki drugi junk food, jer nekako mi nikada nisu sjeli ti “solo” ruckovi. Pomalo depresivna stvar. Tu ce vec biti debelo poslijepodne kad ce mi dojaditi lunjanje unaokolo pa cu se vratiti u hotel, malo pogledati vijesti, nesto citati a mozda i malo zakunjati. Sada je vec naisla vecer, pa cu s blagim osjecajem krivnje (ipak je tek subota. Prava panika nastaje u nedjelju u isto vrijeme dana) sjesti za laptop s ne-bas-cvrstom namjerom da nesto radim, no prije toga cu ipak pogledati mailove, malo prosurfati … i jos malo … i jos malo i … opa – skoro je ponoc. E sad idem raditi, pa ako mi to stvarno i uspije, leci cu opet u 2, 3, 4 ujutro i u nedjelju se vjerojatno prekasno probuditi i mozda uz malo srece stici na zadnje trenutke dorucka ….

Nije to uvijek ovako, no dogadja se. Cesto.

RPZ – live

adminNo Comments

E, pa da se se nadovezem na “RPZ” od neki dan.

Zahvaljujuci blagodatima tehnologije (ukljucivsi i besplatni wi-fi), sjedim na beckom aerodromu u kaficu, pijem tak-tak kavu i pomalo strikam. Naime, kako RPZ kaze…

“Prilikom odlaska na poslovni put, sve ce se poklopiti da se putovanje zaista dogodi, dok ce se pri povratku kuci, sve poklopiti tako da taj povratak bude na neki nacin odgodjen”

… i bi tako.

Let iz Varsave za Bec je debelo kasnio bez nekog ocitog razloga (pretpostavljam zbog magle u Becu pa je avion kasnio u dolasku), a kako sam u Becu imao vrlo kratko presjedanje – fulao sam avion. Zapravo, tehnicki, stigao sam prije polijetanja, u avionu su nam cak i rekli da se javimo glavnom gazdi odmah pred avionom da nas prebace direktno na drugi let, no doticni gazda se cinio totalno izgubljen i uspanicen pa je na kraju razjarenoj masi od nas 10-ak samo nalozio da odemo u bus koji vozi u aerodromsku zgradu i “da se pozurimo”.

Iako je Bec zaista jedan od najprohodnijih aerodroma za koje ja znam, i iako sam na izlaz dosao 10 minuta prije polijetanja (sto, iako je tehnicki kasnjenje u stvarnosti je OK vrijeme), gate je vec bio zatvoren. Da mi je po jedna kuna za svaki put kad smo kasnili bar pola sata sa ukrcajem u Becu, mogao bih barem popiti skupu kavu, ako ne i pivu. No ne i ovaj put.

Dobra je stvar to sto je iduci let za Zagreb za 2 sata sto je taman da u miru popijem kavu i malo prosurfam. Losa je pak stvar sto, dok ovo pisem, samo slusam “xxxxxxx Airways regrets to announce that the flight to xxxxxx is delayed/canceled due to weather conditions” a s obzirom da je tu magla te da je navodno u Zagrebu cijeli tjedan teska maglustina, mogu se samo nadati da ista sudbina nece zadesiti i moj let.

Nakon tjedan dana u depresivnoj Poljskoj, zadnje sto mi treba je noc u Becu (i to po mogucnosti na nekom stolcu na aerodromu).

Novosti

I na kraju ipak…

image

…spasen.

No ne i prtljaga koja ce ipak prespavati u Becu no nema veze, mala je to cijena za spavanje u vlastitom krevetu.

Do iduceg putovanja (Kiev za par dana)…adieu.

Trauma iz djetinjstva

adminNo Comments

Nije proslo ni 3-4 godine i eto mene nazad u mojoj omiljenoj zemlji – Poljskoj. Izgleda da mi je negdje u horoskopu zapisano da svakih nekoliko godina moram naici ovim putem.

Naime prvo “veliko putovanje”, tj. prvi projekt van Hrvatske na ovom poslu, upravo je bio u Poljskoj. Tom se prilikom spojilo nekoliko okolnosti koje su rezultirale u mojoj neizmjernoj i neizljecivoj netrpeljivosti prema tom nemalom komadu Europe:

– projekt na kojem moja firma nije bila primarni contractor vec smo samo pruzali nekakav dodatni support. Samim time cijeli niz faktora je bio van naseg (a posebno mojeg) dosega, sto je neiscrpan izvor stresa i frustracije

– posto sam bio jos “mlad i neukusan”, gadno sam se znojio ne bih li kolko-tolko pohvatao konce projekta (covjek koji je tu bio prije mene dobio je otkaz upravo zato sto mu to nije poslo za rukom)

– bila je zima, sto po definiciji vecinu mjesta cini prillicno nelijepim, a Varsavu jos “nelijepijom”, da ne kazem gadnijom s obzirom da je i u idealnim okolnostima grad koji bas ne privlaci

– tu sam dozivio svoj prvi (a za sada i jedini) stripsearch. I NE, nije bio skroz do kraja, ali vi koji ste se grozili sumnjicavih pogleda carinika na granici po povratku iz Trsta ili Graza, zamislite se kako u gacama stojite pred nekakvim brkom koji vas uporno uvjerava da nesto svercate

– itd. itd. itd.

I tako sam opet tu, opet je zima, opet zbog uskakanja u u projekt s kojim nikakve veze do sada nisam imao, a Varsava je gadnija no ikad. Zapravo, kad kazem “Varsava” to je samo tehnicki izraz jer firma za koju tu radim ima ured cca 20 km van centra Varsave tako da je i usporedba s npr. Podsusedom dosta optimisticna (iako okolica stare cementare donekle docarava krajolik). “Kvart” sadrzi veliku cesturinu, niz kuceraka u razlicitim fazama oronulosti, firmu u kojoj radim (takodjer smjestena u jednoj od tih kuca) i nedaleko od firme, nesto sto se naziva hotelsko-konferencijski centar. Tu se radi o nekoliko zgrada u kojima se krije moj hotel, fitness centar, restoran i jos nekoliko lokala koji – ne rade.

Sve je to navodno novo no npr. hotel je takva tuga i jad da momentalno izaziva snazan napadaj depresije. Vrhunac ponude je televizor u sobi na kojem mi se nudi nekoliko programa od kojih je nula njih na nekom jeziku osim poljskog. Cini se da u EU jos nije donesen nikakav zakon protiv ispiranja mozga ili tako nesto jer vidim da i dalje cvate stara poljska navika koristenja jednog “glumca” za sinkroniziranje svih likova u filmu/seriji, neovisno naravno o tome da li se radi o muskim ili zenskim likovima.

Ha, nema druge nego pregrmiti cijelu tu pricu.

RPZ

adminNo Comments

Postoji jedna zanimljiva pojava koju ja nazivam “reverzni putni zajeb” ili RPZ a glasi ovako nekako:

“Prilikom odlaska na poslovni put, sve ce se poklopiti da se putovanje zaista dogodi, dok ce se pri povratku kuci, sve poklopiti tako da taj povratak bude na neki nacin odgodjen”

Radi se o sljedecem:

Kada idem na put na koji mi se neda ici (a to su u zadnjih par godina vise-manje svi vezani uz posao), nema sanse da avion ne poleti na vrijeme ili da zbog snijega ili magle propustim let sto bi eventualno rezultiralo odgodom (ili, zasto ne, otkazivanjem) putovanja. Tako sam danas drzao fige da, s obzirom na vrijeme ovih dana te prognozu koja je predvidjala snijeg i ine nevolje, let iz Zagreba kasni barem pola sata (sto je prakticki normalna pojava), cime bih definitivno fulao konekciju za Varsavu te bih eventualno ulovio kasniji let iz Beca, a sto bi pak sve pomaknulo dovoljno da ne moram direktno s aerodroma ici u ured, vec bih lijepo otisao u hotel i svjez i odmoran dosao na posao sutra ujutro. Medjutim, kako to vec ide s RPZ-om, iz Zagreba smo poletili s 3 minute zakasnjenja i sletili u suncem-obasjan-bez-ijednog-oblacka-Bec tocno na vrijeme. Naravno da sam uredno ulovio let za Varsavu.

E sad, tu dolazi “reverzni” dio. Dok mi se pri polasku na put takvi problemi ne dogadjaju, pri povratku doma to je prilicno uobicajena pojava. Hoces maglu u Zagrebu zbog koje prakticki moras dopjesaciti doma (bas pri povratku iz Varsave), ili zbog koje umjesto u Zagreb, sletis u 2 ujutro u Bec pa te voze kombijem u Zagreb, ili snjeznu mecavu zbog koje zaglavis 6 sati u Becu sa Skotlandjankom koja nikako ne razumije da aerodromski kafic nije pub u rodnom Glasgowu te da ja nisam Brian McKenzie iz kvarta s kojim je odrasla pa da moze pricati skotski (to je onaj engleski koji je potpuno nerazumljiv svima osim gore spomenutog Briana), ili jednostavno tehnicki problem na avionu zbog kojeg fulam zadnju vezu za Zagreb u Munchenu pa moram tamo prespavati, ili…., ma lista je duga.

Mozda nisam posten jer, dogodilo mi se tako nesto jednom prilikom pri polasku iz Zagreba. Vecernji let za Sarajevo bio je otkazan jer su tamo padale sjekire ili tako nesto. Idealna prilika za okrenuti se, pozvati taksi i otici doma. Ali ne. To je bila jedna od onih situacija kad sam morao drugo jutro biti kod klijenta ili bi sunce prestalo sjati, Hrvatska se ne bi kvalificirala za neko od prvenstava a HDZ bi postao najveca grupacija sposobnih i postenih ljudi u Hrvatskoj. I onda Croatia Airlines dodje na briljantnu ideju – idemo autobusom u Sarajevo! U 11 navecer! Sjajno! Pa naravno da je to jedno te isto, avion/autobus, 45 minuta na putu/5 sati na putu. Zasto da dozvolimo da nas onaj “Airlines” ogranicava? Uglavnom, taj jedan slucaj kad sam imao sansu izvuci se od puta, bar privremeno, rezultirao je dolaskom u Sarajevo u 4 ujutro, s tim da sam od 8 do 21 tog istog dana proveo natezuci se sa fanaticno upornim i napornim Englezom.

Iz toga bi se dalo izvuci prosirenje RPZ-a: “Ukoliko otidjes na put iako su sve okolnosti bile protiv toga, ocekuj da ces to visestruko zazaliti”

pauza

adminNo Comments

Sinoc sam se vratio s prvog (od mnogih) izleta u Kijev. Opci dojam? Nista posebno moram priznati, valjda treba vise vremena.
U nedjelju idem na jos 5 dana a onda bih, ako sve bude islo po planu, trebao biti doma nekoliko tjedana.
U medjuvremenu, evo par slika.

Moja hotelcina – “Rus”
















Dva pogleda sa 15-og kata

Continue reading →