Jucer sam se vratio s svojeg zadnjeg “sluzbenog” puta u Kijev. Pod navodnicima mislim da je to zadnji normalno planirani put obuhvacen planom za cijelu pricu. Da li cu ili ne ici opet tamo uglavnom ovisi o tome kako ce se stvari tamo razvijati. Nadam se da ce sve biti OK te da nece biti potrebe za neke on-site intervencije.

Sto se pak Kijeva kao takvog tice, ostat ce u prilicno lijepom sjecanju, sto ne mogu reci za sva mjesta koja sam zbog posla posjecivao.

Valjda kao vecina velikih gradova u tranzicijskim zemljama prolazi kroz prilicno shizofrenu fazu koja se moze dobro vidjeti kroz arhitekturu. S jedne strane ostaci su slavne predkomunisticke proslosti, s druge masna fleka komunizma a s trece strasan neokapitalisticki udar koji nije uvijek idealno rjesenje.

Mislim da se i drug Lenjin ovdje cudom cudi sto se oko njega dogadja.

Pocetak istina nije bio obecavajuci a projekt je planiran za najnezgodnije vrijeme (pocetak sredinom listopada, znaci cijela zima u Ukrajini, brrrr). No s vremenom, sve se nekako poslozilo u vise ili manje podnosljivu situaciju. Za razliku od nekih drugih projekata, ovaj sam uspio izgurati bez da na licu mjesta budem non-stop (zapravo, mislim da sam ukupno proveo tamo svega 2 ili 3  vikenda dok su ostalo bile posjete od 3-5 dana s ponekm tjednom pauze izmedju), istrazio sam grad koji mnogima nije poznat i pritom se uglavnom ugodno iznenadio te zakljucio da su Ukrajinci jedan sasvim simpa narod.

Istina je da neke stvari tamo jos ne funkcioniraju onako kako bi trebale no s druge strane, mislim da ni kod nas nije puno bolje, Najsvjeziji primjer onoga na cemu bi trebali poraditi: prekjucer mi covjek u uredu kaze da je kod rezervacije smjestaja za ovaj tjedan pobrkao datume i umjesto do petka, bukirao mi hotel do cetvrtka. “Ma nema problema, produzit cemo to za jedan dan i nikom nista” velim ja i zaputim se u hotel, na njegovo inzistiranje u njegovoj pratnji. U hotelu mi kazu da nema sanse da dobijem jos tu jednu noc. Dakle, cetvrtak je, oko 9 navecer, moje su stvari jos uvijek u sobi, ja ujutro u petak trebam izici iz hotela oko 8 ujutro i oni mi kazu da u hotelu od 400+ soba u kojem sam proveo bar nekih 30-ak noci u proslih pola godine, nema jedne jedine sobe u kojoj mogu prespavati! E pa nemoj me zezati. Epilog, uzeo sam stvari i odsetao u hotel 200 metara dalje u kojem smo u medjuvremenu rezervirali sobu i zavrsili vecer s nekoliko piva. Tako da sve u svemu nije ni bilo lose :-).

Uglavnom, ova je prica zavrsena, kao sto rekoh-bar sluzbeno, a sto dalje – vidjet cemo.