Nakon zbrda-zdola organizacije puta i jednako takve izvedbe – stigao ja po prvi put u Afriku.
Put je uglavnom bio OK ako se izuzme cinjenica da je let iz Zagreba kasnio tako da je pomalo bila frka da li cu uopce stici na let za Tunis. No, kako je i taj let pomalo kasnio, sve se fino poklopilo i ja sam uredno stigao kud sam krenuo.
No, isto nije vrijedilo i za moju prtljagu.
Nije posebno pomoglo sto nigdje ne postoji Bagage Claim natpis ili tako nesto tako da sam lijepo prosao carinsku kontrolu i sve ostale formalnost, ocekujuci da cu moci utjerati prtljagu “s druge strane” (kao sto je to slucaj u Zagrebu).
No nakon neuspjesne potrage, ljubazna djevojcica na informacijama me uputila natrag od kuda sam dosao, dakle natrag kroz carinu i voila! eto saltera na kojem se moze eventualno prijaviti nedolazak prtljage.
Nakon klasicne procedure opisivanja kofera, davanja adrese i sl. uputio sam se prema hotelu uvjeren da ce prtljaga stici jos nocas jer postoji jos jedan let iz Pariza oko ponoci.
Sjeo sam u taxi bez da provjerim cijenu (ionako mi to bas ne bi previse pomoglo s obzirom na moje znanje arapskog i francuskog te njihvog znanja engleskog) i nadao se najboljem jer sam cuo da taxisti (kao i svugdje) imaju nezgodnu naviku da te oderu po nekoliko puta vise no sto je realno. Naravno da je taxi bio neka rasturena kanta (to me odmah podsjetilo na pretpotopne Dacie u kojima sam se vozao u Bukurestu), bez klime i prozet interesantnim mirisima koje je cak i moj totalno neosjetljiv nos mogao osjetiti.
Vrlo brzo smo stigli do hotela koji se nalazi na “spici” a cijena je ispala 20 Tuniskih Dinara (ah, nostalgija) sto je cca 90 kuna. Preskupo ali prihvatljivo. Cak sam dobio i racun sto inace nije bas uobicajeno na ovim prostorima.
Hotel je klasicni business hotel sto znaci vrlo sminka i vrrrlo skup za ovo podneblje. Soba je velika i fino sredjena (bit ce slika), klima radi bez greske (silno vazno) a ni pogled s 11-og kata nije za baciti.
Jedini minus hotela je sto caltaju istih tih 20 TD po danu za internet u sobi, no ni to mi ne pomaze jer mi je steker za mrezu u sobi – strgan, tako da cu ih morati traziti ili da to srede ili da me presele u drugu sobu.
Dorucak je izvrstan s hrpom egzoticnoizgledajucih stvari koje jos nisam stigao probati a ima i lijep pogled na ulicu.
S obzirom da mi istu noc prtljaga ipak nije stigla, ujutro sam prije posla pitao na recepciji sto ima novoga oko toga na sto su mi, nakon poziva na aerodrom, rekli da je prtljaga stigla i da mogu otici po nju!?! Hm, ipak sam ocekivao da Air France dostavi prtljagu. Posto sam morao u ured a i nije mi se bas islo sad na aerodrom, platio sam 30 TD da mi skvadra iz hotela ode po kofer. No taj svecani cin se trebao dogoditi tek iza 9 sati tako da sam se odlucio ne cekati ih vec otici u ured u onome u cemu sam i doletio – kratkim hlacama i sandalama. Ne bas najposlovnija odjevna kombinacija.
Napokon sam se zaputio u ured (koji je 5 minuta setnje od hotela), poupoznavao se ljudima s kojima cu raditi i onda su navalili. Jedan od njih mora da pusi neku gadnu travu, sto bi Branka rekla, jer se ne gasi i ne staje ni pricati ni raditi. Uglavnom, jedva sam se iskobeljao iz ureda malo iza 8 navecer s tim da ovo danas pisem iz ureda (subota) jer su mi rekli da ce raditi preko vikenda pa mi je bilo nezgodno da se ja za to vrijeme glumim turistu.
Medjutim, sad je nesto iza 11 sati i nikoga jos nema tako da ako se do podneva ne ukazu, odoh ja “u zivot” a oni nek si misle 🙂
Nadam se da cu uspjeti odrzavati ovu pricicu iz Tunisa pa povremeno navratite ili se bar pretplatite na RSS.
