Jedna od stvari koje mi, moram priznati, ide prilicno na zivce je “lov na strance”.To bi mi nekako bilo razumljivo u nekom turistickom mjestu no ne i u glavnom gradu (ne zelim ni znati sto se dogadja u Djerbi ili Hammametu punim onih charter-all-inclusive-za-male-pare turista).
Koliko god nastojao biti neupadljiv na ulici, sto istina i nije bas jednostavno ako si jedina svjetloputa i plavooka kreatura nadaleko i nasiroko, setnju od parsto metara bez da mi neki genijalac ne proba baciti nekakvu spiku smatram uspjehom. Pocinjem shvacati kako se osjeca cura prolazeci pored kasarne, minus seksualne konotacije (bar se nadam). Nije ugodno.
Nacini na koje pokusavaju doci u kontakt su vrlo saroliki. Od urlanja “ej austrian (?!?) verarjugou” preko “lukin for fan? i have vimen, drink, everiting” pa do meni do sada najbolje fore:
Vracajuci se sinoc u hotel s jos jednog delikatesnog obroka u lokalnom fast-foodu, tik pred hotelom (kad sam vec mislio da sam se izvukao) dodje mi frajer, svojih 30-ak godina, zalizan, zlatni lanac oko vrata i u hodu pocne komentirati moje sandale 🙂 Za ne vjerovati. Uglavnom, konverzacija je tekla otprilike ovako, u skracenom obliku (to je potrajalo dobrih 5-6 minuta):
ON: Nice shoes
JA: (kao ne primjecujem ga)
ON: Really, where did you get those? (i staje vise ili manje pred mene pa stajem i ja)
JA: Ha?
ON: Nice shoes, I wanted to buy something like this. It looks like a really high quality
JA: Ha? (mozda ipak odustane)
ON: Shoes? (maltene mi skida sandalu s noge)
JA: Well, those are old and cheap shoes, nothing special
ON: Where are you from?
JA: Croatia
ON: Oooooh, Croatia, It’s a nice country. I’m a waiter in this hotel (pokazuje na moj hotel do kojeg ja zahvaljujuci njemu ne mogu doci). Could I get a job in Croatia. Tell me about your country
JA: Nothing much to say, small country, half the size of yours. You could probably get a job during holiday season if you knew the language
ON: I speak English, French and Spanish
JA: That’s great but you have to know German to work there (he-he)
ON: But EVERYBODY speaks English these days. You know what, let’s have a drink and talk about this. I REALLY want to know more about your country
JA: No thanks (superljubazno) I have to go
ON: Oh, you don’t like Tunisia people (lice sutnutog psica)
JA: No, that’s not it, I’m waiting for the phonecall in the hotel so I got to go.
ON: I’ll give you my phone number
JA: I don’t have a pen (1:0 za mene).
ON: No problem, there is pen in a bar
JA: (sranje. 2:1 za njega) Just remembered, I have my mobile here. Tell me your number and I’ll memorize it
ON: Oh, if you don’t want to hang out with me…
JA: It’s not that (ipak moramo ostati prijatelji, da me ne doceka neku drugu vecer i klepne me necim po glavi), it’s just that I REALLY have to go but I’m sure I’ll see you around since you are working in this hotel
ON: (napokon odustaje i odlazi, vjerojatno gnjaviti nekog drugog)
Eto, mali isjecak iz zivota putnika-namjernika u Tunisu. Nije to nista opasno ali brate mili, naporno je do neba. Bedasto ti je bezobrazno ga otkantati a cijeli taj song&dance s izmotavanjem je prilicna muka.Covjeku dajem odlican 5 za originalnost, ali spika o CIPELAMA? I to meni koji kupujem nove cipele tek kad si izranjavam bosi taban kroz rupu na djonu starih (da se razumijemo, te se cipele ne bacaju “jer mogu jos za nesto posluziti” iako to “nesto” nikada ne dodje.
Za promjenu, malo slikica:
– “pametni znaju cemu sluzi crijevo na WC-u”
– prometna guzva
– svaki dan gledam ovaj znak na stolu i jos ne shvacam koja je poanta (“udri glavom ovdje”, “pazi cosak stola”, “pazi, bomba u ladici”…prihavacam sve ideje)
MISTERIJA RIJESENA: Trebao sam se toga i sam sjetiti – pitao sam covjeka na poslu i veli da je to smjer prema Meki, tj. smjer u kojem se trebaju moliti.
Eto, sad i to znam.
