Postoji jedna zanimljiva pojava koju ja nazivam “reverzni putni zajeb” ili RPZ a glasi ovako nekako:

“Prilikom odlaska na poslovni put, sve ce se poklopiti da se putovanje zaista dogodi, dok ce se pri povratku kuci, sve poklopiti tako da taj povratak bude na neki nacin odgodjen”

Radi se o sljedecem:

Kada idem na put na koji mi se neda ici (a to su u zadnjih par godina vise-manje svi vezani uz posao), nema sanse da avion ne poleti na vrijeme ili da zbog snijega ili magle propustim let sto bi eventualno rezultiralo odgodom (ili, zasto ne, otkazivanjem) putovanja. Tako sam danas drzao fige da, s obzirom na vrijeme ovih dana te prognozu koja je predvidjala snijeg i ine nevolje, let iz Zagreba kasni barem pola sata (sto je prakticki normalna pojava), cime bih definitivno fulao konekciju za Varsavu te bih eventualno ulovio kasniji let iz Beca, a sto bi pak sve pomaknulo dovoljno da ne moram direktno s aerodroma ici u ured, vec bih lijepo otisao u hotel i svjez i odmoran dosao na posao sutra ujutro. Medjutim, kako to vec ide s RPZ-om, iz Zagreba smo poletili s 3 minute zakasnjenja i sletili u suncem-obasjan-bez-ijednog-oblacka-Bec tocno na vrijeme. Naravno da sam uredno ulovio let za Varsavu.

E sad, tu dolazi “reverzni” dio. Dok mi se pri polasku na put takvi problemi ne dogadjaju, pri povratku doma to je prilicno uobicajena pojava. Hoces maglu u Zagrebu zbog koje prakticki moras dopjesaciti doma (bas pri povratku iz Varsave), ili zbog koje umjesto u Zagreb, sletis u 2 ujutro u Bec pa te voze kombijem u Zagreb, ili snjeznu mecavu zbog koje zaglavis 6 sati u Becu sa Skotlandjankom koja nikako ne razumije da aerodromski kafic nije pub u rodnom Glasgowu te da ja nisam Brian McKenzie iz kvarta s kojim je odrasla pa da moze pricati skotski (to je onaj engleski koji je potpuno nerazumljiv svima osim gore spomenutog Briana), ili jednostavno tehnicki problem na avionu zbog kojeg fulam zadnju vezu za Zagreb u Munchenu pa moram tamo prespavati, ili…., ma lista je duga.

Mozda nisam posten jer, dogodilo mi se tako nesto jednom prilikom pri polasku iz Zagreba. Vecernji let za Sarajevo bio je otkazan jer su tamo padale sjekire ili tako nesto. Idealna prilika za okrenuti se, pozvati taksi i otici doma. Ali ne. To je bila jedna od onih situacija kad sam morao drugo jutro biti kod klijenta ili bi sunce prestalo sjati, Hrvatska se ne bi kvalificirala za neko od prvenstava a HDZ bi postao najveca grupacija sposobnih i postenih ljudi u Hrvatskoj. I onda Croatia Airlines dodje na briljantnu ideju – idemo autobusom u Sarajevo! U 11 navecer! Sjajno! Pa naravno da je to jedno te isto, avion/autobus, 45 minuta na putu/5 sati na putu. Zasto da dozvolimo da nas onaj “Airlines” ogranicava? Uglavnom, taj jedan slucaj kad sam imao sansu izvuci se od puta, bar privremeno, rezultirao je dolaskom u Sarajevo u 4 ujutro, s tim da sam od 8 do 21 tog istog dana proveo natezuci se sa fanaticno upornim i napornim Englezom.

Iz toga bi se dalo izvuci prosirenje RPZ-a: “Ukoliko otidjes na put iako su sve okolnosti bile protiv toga, ocekuj da ces to visestruko zazaliti”