Nije proslo ni 3-4 godine i eto mene nazad u mojoj omiljenoj zemlji – Poljskoj. Izgleda da mi je negdje u horoskopu zapisano da svakih nekoliko godina moram naici ovim putem.

Naime prvo “veliko putovanje”, tj. prvi projekt van Hrvatske na ovom poslu, upravo je bio u Poljskoj. Tom se prilikom spojilo nekoliko okolnosti koje su rezultirale u mojoj neizmjernoj i neizljecivoj netrpeljivosti prema tom nemalom komadu Europe:

– projekt na kojem moja firma nije bila primarni contractor vec smo samo pruzali nekakav dodatni support. Samim time cijeli niz faktora je bio van naseg (a posebno mojeg) dosega, sto je neiscrpan izvor stresa i frustracije

– posto sam bio jos “mlad i neukusan”, gadno sam se znojio ne bih li kolko-tolko pohvatao konce projekta (covjek koji je tu bio prije mene dobio je otkaz upravo zato sto mu to nije poslo za rukom)

– bila je zima, sto po definiciji vecinu mjesta cini prillicno nelijepim, a Varsavu jos “nelijepijom”, da ne kazem gadnijom s obzirom da je i u idealnim okolnostima grad koji bas ne privlaci

– tu sam dozivio svoj prvi (a za sada i jedini) stripsearch. I NE, nije bio skroz do kraja, ali vi koji ste se grozili sumnjicavih pogleda carinika na granici po povratku iz Trsta ili Graza, zamislite se kako u gacama stojite pred nekakvim brkom koji vas uporno uvjerava da nesto svercate

– itd. itd. itd.

I tako sam opet tu, opet je zima, opet zbog uskakanja u u projekt s kojim nikakve veze do sada nisam imao, a Varsava je gadnija no ikad. Zapravo, kad kazem “Varsava” to je samo tehnicki izraz jer firma za koju tu radim ima ured cca 20 km van centra Varsave tako da je i usporedba s npr. Podsusedom dosta optimisticna (iako okolica stare cementare donekle docarava krajolik). “Kvart” sadrzi veliku cesturinu, niz kuceraka u razlicitim fazama oronulosti, firmu u kojoj radim (takodjer smjestena u jednoj od tih kuca) i nedaleko od firme, nesto sto se naziva hotelsko-konferencijski centar. Tu se radi o nekoliko zgrada u kojima se krije moj hotel, fitness centar, restoran i jos nekoliko lokala koji – ne rade.

Sve je to navodno novo no npr. hotel je takva tuga i jad da momentalno izaziva snazan napadaj depresije. Vrhunac ponude je televizor u sobi na kojem mi se nudi nekoliko programa od kojih je nula njih na nekom jeziku osim poljskog. Cini se da u EU jos nije donesen nikakav zakon protiv ispiranja mozga ili tako nesto jer vidim da i dalje cvate stara poljska navika koristenja jednog “glumca” za sinkroniziranje svih likova u filmu/seriji, neovisno naravno o tome da li se radi o muskim ili zenskim likovima.

Ha, nema druge nego pregrmiti cijelu tu pricu.