U pravilu se grozim slusanja tudjih razgovora u svojoj blizini. Ne zato sto sam posebno pristojan, naprotiv, vec zato sto su ti razgovori
najcesce prilicno dosadni i/ili iritantni i smetaju mi dok citam novine ili vodim znacajne razgovore s glasovima u svojoj glavi.
Sta? Glasovi u glavi su nesto lose? O
tkad to?
No, ponekad je nemoguce izbjeci okolno trkeljanje, kao sto je to slucaj bio danas.
S obzirom da je nedjelja te da sam zaglavio u Kijevu, prva stvar nakon dorucka je bila da se sjurim u centar (doslovno sjurim jer je hotel na gadnom brijegu) na kavu.
Dok sam ispijao kavu i citao novine, oko mene su zamorili uobicajeni glasovi parova i prijatelja na casici razgovora. S obzirom da se radi o lokalcima, lakse je “iskljuciti zvuk” i baviti se svojim poslom.
U neko doba, cuo sam covjeka iza sebe kako na engleskom i to, kako sam bio uvjeren, americkom engleskom poziva konobaricu. Osim toga nisam cuo nikakav razgovor pa sam pretpostavljao da je sam. Malo kasnije dosli su muskarac i zena i sjeli za stol do. Kako su razgovarali na engleskom, zapeli su mi za uho, no ne za dugo jer je muzika u kaficu bila prilicno glasna a oni se nisu nadvikivali. Uglavnom, frajer u recimo, kasnim tridesetim, je definitvno Amer a ona je vjerojatno domaca.
Nakon nekog vremena dokusurio sam kavu, odustao od novina i bio spreman za pokret ali konobarice nije bilo nigdje na vidiku pa sam malo blejao u prazno. Uto su ova dvojica poceli medjusobno pricati (ukrajinka je nestala, valjda na WC).
Razgovor je tekao ovako nekako (ovaj iza mojih ledja je Stariji a onaj s komadom Mladji):
M: vi ste Amerikanac?
S: Ne, ja sam iz Turske.
M: Aaaah, Turska, cuo sam lijepe stvari o Turskoj.
Istanbul…
S: Zapravo, ja sam iz Antalije.
M: ….. (ostao kratko bez teksta)
M: Ja sam iz Kalifornije.
S: Nisam nikada bio tamo ali planiram ici uskoro. Cuo sam da je prekrasno.
M: Pa da, zaista je posebno. Svakako trebati ici.
No, Kalifornija je dosta slicna Turskoj
S: Da?
M: Pa da. Klima je slicna, suha…
S: Hm, Turska nema bas suhu klimu. Bas smo nedavno imali strasne kise
M: Zaista. Hmmm…
U medjuvremenu se vratila i Ukrajinka
M: Neki su moji prijatelji bili nedavno u Maroku i zaista im se svidjelo.
S: ?????
S (s laganom nevjericom u glasu): Ali Maroko nije blizu Turske!
M: Nije?
S: Ne, Maroko je u Africi
Nisam vidio Mladjeg, ali vjerujem da je bio na rubu da se spontano samozapali od crvenila
M (zamisljeno, vise sebi u bradu): …ma kako sam ja to mislio da je negdje blizu?…
U (da spasi stvar): Ja sam poducavala engleski neke alzirce
S: Ali….ni Alzir nije blizu Turske. Isto je u Africi
U: Da, da, znam, samo kazem…
S: ……
U: Mislila sam kao, slicna, orijentalna atmosfera ….
Negdje u tom momentu je dosla konobarica, platio sam racun i zbrisao van jer me ozbiljno poceo hvatati smijeh.
Tko zna kuda je to otislo. Mozda je onaj Mladji, da se izvuce, suosjecajno komentirao da mu je bas zao sto jadne Kurde proganjaju oni neki zlocesti Tunizani na sto mu je Stariji stisnuo samar te je izbila posvemasnja makljaza.
Iduci cu put mozda malo pazljivije osluskivati razgovore oko sebe.
Iako sumnjam.
