Igrom slucaja zalomilo se da se moj raspored putovanja jednim dijelom poklapa s rasporedom nikog drugog do G.W.Busha. Naime, covjek je odlucio posjetiti ove krajeve pa je eto dan nakon mene stigao u Ukrajinu, da bi ubrzo odleprsao u Rumunjsku (gdje bi nam btw navodno trebali uruciti pozivnicu za NATO), a kao kruna putovanja u petak, kada i ja, slijece u Zagreb.

Iako se moj hotel u Kijevu (originalnog imena “Kijev”) nalazi u kvartu rezerviranom za drzavne institucije, ambasade veleposlanstva i slicno, te da je udaljen od predsjednicke palace nekih pet minuta setnje, osim jutros djelomicno zatvorene ulice u susjedstvu, nisam primjetio neke velike prometne probleme. Mozda bi se nasi trebali malo konzultirati s ukrajincima na temu “kako docekati vazne goste a pritom ne prouzrociti totalni kolaps u gradu”. Imao sam tu srecu da sam prilikom svakog vaznijeg “gostovanja” u Zagrebu (Papa, onaj neki summit i sl.) bio negdje vani, no cuo sam zanimljive horror price vezane uz stanje u gradu u to vrijeme.

Silno me zanima kako cu se docepati Zagreba u petak, tim vise sto unatoc mojem nadanju, navodno da Dubya stize poslijepodne kao i moja malenkost. To se i uklapa u price da covjek, eto, voli spavati a kako ni sam nisam imun na jutarnje izlezavanje, mogu ga shvatiti.

Kako sam dan proveo na poslu ne znam da li se i gdje GW obratio svekolikoj javnosti, no nakon posla isavsvi po svoju dnevnu dozu junk fooda, nisam mogao ne naletiti na prosvjed koji se odrzavao na glavnom trgu.

To mora da je bio najpateticniji i najjadniji politicki prosvjed u povijesti. Koliko sam mogao vidjeti, organizator je bila Ukrajinska Komunisticka Partija a od onih nekoliko desetaka ljudi mislim da nitko nije bio mladji od 50-ak godina (ili ako i jest, djelovali su starije). Ako ljudi bas nesto i nije bilo previse, crvenih zastava nije manjkalo.

Prilicno je uvrnut prizor vidjeti gomilu crvenih zastava sa srpom i cekicem i cirilicnim natpisima. Nekako sam se od toga malo odviknuo.

Ipak, covjeku nekako dodje toplo oko srca. Sto ne zivi u Ukrajini.